">
„Moja sestra ima 17 godina i prekjučer je saznala da je trudna. To je bilo skroz neplanirano. Ona i roditelji skupa s njom odlučili su da abortira. Ja svoje roditelje ne volim, ne podnosim i da su pravi roditelji oni bi joj objasnili neke stvari i ne bi joj dozvolili da abortira, ali oni to podržavaju govoreći da je još rano za dijete i da nije ni prva ni posljednja koja je abortirala. Ja ju želim spriječiti. Ne želim da abortira. Snaći ćemo se nekako, smislit ćemo nešto, ali nije u redu da uskrati život nekom nevinom biću. Rekla sam ja njoj sve ovo, ali ona i dalje po svome: 'Iva, to još nije dijete. Bolje da sad abortiram nego kad se formiraju organi i ostali dijelovi tijela…'“ (preuzeto s jednog hrvatskog tinejdžerskog portala (!), 20. ožujka 2014.)
Zanima Vas kako završava ova priča? Iskreno, ne znam. No dvije su opcije: ili je to dijete sada u društvu onih 40 milijuna neželjenih, koliko ih se prosječno u svijetu godišnje ubija, ili udišu zrake istog sunca koje je Vas i mene jutros probudilo.
Tri pobačaja dnevno
„Prema posljednjim statističkim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, broj abortirane djece u 2013. godini u Hrvatskoj iznosio je 10 do 11 tisuća“, započinje naš razgovor Petra Tišljarić, jedna od koordinatorica molitvene inicijative „40 dana za život“, u koju se dosad uključilo više od 600.000 ljudi diljem svijeta. Inicijativa je prije nekoliko tjedana zaživjela i u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu gdje 800-tinjak mladih svakodnevno moli i posti ispred Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Vinogradskoj ulici. „Ta bolnica, u kojoj je prošle godine ubijeno 655-ero djece, dakle u prosjeku troje djece dnevno, naš je prvotni cilj. Samo se molitvom mogu postići velike stvari kao što je prekid pobačaja“, smatra Petra.
Pobačaj u Hrvatskoj legaliziran je 1978. godine kada je i usvojen Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece koji je još uvijek na snazi. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, najviše legalnih pobačaja 2010. godine registrirano je u dobnoj skupini od 30 do 39 godina (1763) dok je 349 djevojaka zatražilo pobačaj u dobi od 19 godina.
Iako su pripreme za pokretanje inicijative neočekivano potrajale, bilo je to jedno simpatično svjedočanstvo i djelo Božje providnosti. Organizacijski tim od samih je početaka sastavljen od studenata, koji djeluju po već uhodanim obrascima primjenjivim diljem svijeta. „Kako mi funkcioniramo, funkcioniraju svi u svijetu. Svaki grad mora biti službeno prijavljen, stoga mi ne možemo umjesto nekoga odraditi posao, ali smo spremni pomoći svim zainteresiranima“, pojašnjava Petra, te dodaje da se prije nekoliko dana Zagrebu priključio Osijek, u kojem će se svakog utorka i petka ispred bolnice moliti za prestanak pobačaja.
Inicijativa već ubire plodove
Govoreći o plodovima inicijative na svjetskoj razini, Petra naglašava nekoliko podataka: oko 8.200 majki izabralo je život, više od 80 liječnika i medicinskog osoblja se obratilo, 44 klinike zatvorilo je svoja vrata, dok su mnoge skratile svoje radno vrijeme.
Što se pak Hrvatske tiče, broj molitelja i zajednica koji se iz dana u dan povećava i povratna informacija s terena nesumnjivo svjedoče istu situaciju. „Prilaze nam ljudi koji su oduševljeni onime što radimo, dijele svoja svjedočanstva ili jednostavno nekom toplom riječju podrže naša nastojanja“, ističe Petra. Otkriva da im je već prvog dana prišao jedan čovjek, tražeći savjet jer je njegova prijateljica, inače ovisnica, trudna. Došao je i jedan branitelj, plačući jer je izgubio ženu i dijete, ali vidno potresen i dirnut njihovom molitvom.