„Da sam spašena u tom trenutku strašnih progona, dugujem nadbiskupu Stepincu“
„Da sam spašena u tom trenutku strašnih progona, dugujem nadbiskupu Stepincu“
Dom sv. Terezije koji su vodile čč. ss. karmelićanke Božanskoga Srca na Vrhovcu u Zagrebu otvoren je još 3. listopada 1931. Ubrzo su njegove prostorije bile „prenatrpane siromašnom djecom“. Nadbiskup Stepinac mu je pokazivao osobitu pozornost. U njemu su za vrijeme Drugog svjetskog rata sačuvale život mnoge židovske djevojke, među kojima su bile i Sabina Berkeš, Koleta Njemirovski, kćerka poznatog zubara u Zagrebu, i Rut Dajč Perl.
Rut Dajč je, u postupku beatifikacije nadbiskupa Stepinca o tome posvjedočila: „Kad je državna vlast odvela moju majku u zatvor u Đorđićevu ulicu, a zatim u Savsku cestu u Zagrebu, ja sam ostala na ulici, jer mi je bilo naređeno napustiti stan u kojem smo stanovali. Našavši se sama, na ulici, otišla sam u Nadbiskupski dvor potražiti pomoć nadbiskupa Stepinca. Došavši na dvor predstavila sam se nadbiskupovom tajniku, a taj me je odveo izravno nadbiskupu.
Nadbiskup Stepinac je znao razloge moga dolaska i, kad sam ušla u njegovu sobu, on je ustao, došao mi ususret, i rekao mi da se ne bojim, jer da će se on pobrinuti za mene. Znao je sam za uhićenje moga oca, ali nije znao da je uhićena i moja mama. Nakon razgovora, ne znajući kamo bih pošla, nadbiskup me povjerio jednoj osobi, mogla je to biti katolička časna sestra, koja me odvela u samostan sv. Terezije na Vrhovcu, br. 4 (…) Da sam spašena u tom trenutku strašnih progona, dugujem zanimanju i pomoći nadbiskupa Stepinca.“